Ivo Čeko je bio član jedinice vojne policije koja je čuvala hotel u gradu, u središnjoj Bosni i Hercegovini, kada je sreo grupu mladih Amerikanaca i Kanađana, u ljeto te 1994. godine.
Priznaje da njegov engleski nije bio baš najbolji, ali su uspjeli da razmijene nekoliko rečenica.
- Razgovarali smo, smijali se - prisjeća se Ivo.
Dodaje i da ništa nije očekivao od njih.
Kada je jedna mlada žena iz grupe rekla Ivi da putuje nazad u Kanadu i pitala ga šta bi da mu pošalje, on je u šali rekao: "Pošalji mi putovnicu".
- Zatim me je ona pitala želim li zaista otići iz Bosne, a ja sam joj odgovorio: "A, ko ne bi"....jer bila je očajna situacija - prisjeća se on.
Tri tjedna kasnije, Ivo dobija jednu smeđu kuvertu unutar koje su bili nepopunjeni kanadski imigracijski formulari i nekoliko čarapa. Ispunio je dokumentaciju, aplicirao za vizu i stigao u Kanadu u ožujku, 1997. godine.
Danas, skoro tri desetljeća kasnije, Ivo traži ovu grupu ljudi kako bi se ponovo povezao sa njima, i rekao im koliko im je zahvalan za sve što su učinili.
- Samo želim da ih nađem i da im zahvalim, da ih zagrlim, možda popijemo koje piće zajedno - kaže Ivo, čija je današnja adresa kanadski Calgary.
On se ne sjeća previše detalja u vezi te skupine, osim da su bili u dvadesetim godinama i da su imali gitaru. Nije siguran, ali možda su bili i zaposleni u nekoj humanitarnoj organizaciji koje su tada masovno donosile pomoć.
Vijest da je dobio papire za Kanadu brzo se pročula Novim Travnikom, gradićem gdje je svako znao svakoga, ubrzo, prijatelji su mu došli na vrata, moleći da fotokopiraju dokumentaciju.
Ivo sam ne zna koliko je ljudi s tim formularima uspjelo da ode u Kanadu, ali on zna nekoliko, uključujući i neke njegove prijatelje.
Ivo svih ovih godina nije uspio naći ljude koji su mu pomogli, jer je posljednjih 26 godina odgajao djecu, zarađivao za njihovo školovanje, a zatim pokrenuo i vlastiti posao.
Ipak, zbog problema tijekom pandemije, bio je primoran zatvoriti svoj biznis, djeca su sada odrasla, svatko ima svoj život. Kako mu se približava 60. rođendan, osjeća potrebu da potraži te ljude.
- Oduvijek sam ih želio naći, ali nikada nisam imao vremena. E, sada imam vremena - kaže on.
Prošlog tjedna uz kćerkinu pomoć, napisao je objavu na hrvatsko-kanadskoj Facebook grupi. Za sada, nema nekih tragova, ali se nada da će mu se posrećiti i da će pronaći ljude koji su mu, bukvalno, promijenili život.
- Kada ih nađem, ispričat ću im jednu lijepu priču sa sretnim krajem. Oni su to vjerojatno već i zaboravili, ali ja nisam - kaže Ivo na kraju, a prenose Nezavisne.com.
