Unatoč proteku od gotovo deset godina od donošenja presude Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu U-23/14, poznatije kao "presuda Ljubić", politička praksa u BiH uporno pokazuje da presuda nije provedena.
Čak i unatoč tome što političko Sarajevo suprotnim tvrdnjama nastoji ishoditi od stranaca pritisak na Ustavni sud BiH. To je u svojoj izjavi jasno istaknuo Davor Bunoza, ministar pravosuđa BiH, naglasivši da Ustavni sud i dalje u svojim izvješćima navodi kako odluka nije provedena.
- U svojim izvješćima iz 2024. godine Ustavni sud BiH naveo je da odluka Ustavnog suda BiH U:23/14 još uvijek nije provedena. S obzirom na to da od prošle godine situacija ostaje nepromijenjena, jasno je da odluka "Ljubić" nije provedena - izjavio je Bunoza. On upućuje na to da je bit presude pitanje legitimnog političkog predstavljanja konstitutivnih naroda u institucijama vlasti, osobito u Domu naroda Federacije BiH. Navodi Večernji list BiH.
Važnost Doma naroda
Presuda i točka 47. jasno ističu da demokracija počiva na legitimnom predstavljanju. Jedan od ključnih elemenata presude, na koji Bunoza posebno upućuje, jest točka 47. u kojoj Ustavni sud jasno kaže da "legitimno političko predstavljanje mora biti ostvareno na svim administrativno-političkim razinama" te da "samo takvo predstavljanje podrazumijeva demokratsko odlučivanje". Time je potvrđena osnova daytonske strukture BiH - konstitutivnost naroda. Presuda je jasna: na razinama vlasti gdje se štite vitalni interesi naroda moraju sjediti predstavnici koji zaista imaju legitimitet i povezanost s tim narodom. Međutim, političko Sarajevo i dalje uporno pokušava relativizirati tu odluku tumačeći je selektivno ili u potpunosti ignorirajući njezinu srž. U komunikaciji sa stranim dužnosnicima često se plasira narativ da je presuda provedena, što Bunoza izričito odbacuje kao "obmanjivanje". - Ako netko smatra da je odluka "Ljubić" provedena, onda možemo reći da je i odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu "Sejdić - Finci" isto tako provedena. Jasno je da obje ove presude nisu provedene, a svako drugačije tumačenje podrazumijevalo bi neku vrstu obmanjivanja - naglasio je Bunoza. Jedan od najkonkretnijih pokazatelja neprovedbe presude, prema Bunozinim riječima, jest trenutačni sastav Doma naroda Federacije BiH, u kojem, kako kaže, "su pojedinci koji nemaju nikakav legitimitet ni vezu s hrvatskim narodom". To znači da hrvatske izaslanike ne biraju nužno Hrvati, što otvara pitanje mogućnosti da jedan narod bira političke predstavnike drugome, što je, kako podsjeća Bunoza, izravno suprotno točkama 38. i 39. presude Ustavnog suda u predmetu U-3/17. - Opće načelo demokracije u BiH podrazumijeva da jedan narod ne bira drugom narodu predstavnike - citira Bunoza Ustavni sud.
Politička i pravna posljedica
Ignoriranje ove presude ne predstavlja samo kršenje prava Hrvata kao konstitutivnog naroda već i ozbiljno podrivanje ukupnog ustavnog poretka u BiH. Ako se temelji Ustava, potvrđeni odlukama najviše pravne instancije, sustavno zanemaruju, otvara se prostor za trajnu političku nestabilnost i pravnu nesigurnost. Bunoza stoga zaključuje kako je pitanje provedbe presude "Ljubić" daleko od tehničkog ili pravnog pitanja - to je, kaže, pitanje budućnosti same BiH kao demokratske i funkcionalne države triju jednakopravnih naroda. - Samo istinsko poštivanje konstitutivnosti i legitimnog predstavljanja može jamčiti stabilnost i dugoročnu funkcionalnost Bosne i Hercegovine - zaključuje Bunoza. No, da bi do toga došlo, potrebna je politička volja svih strana. Ako se nastavi praksa ignoriranja odluka najviših sudskih institucija i podvaljivanja stranom faktoru, BiH će i dalje ostati talac političkih manipulacija, a njezini građani - iz svih naroda - žrtve neprovedenih reformi.
