Neurolozi su sad skloni uvjerenju kako to ima evolucijsku pozadinu, odnosno prsti se smežuraju jer tako bolje prianjaju uz mokru površinu.
Desetljećima su znanstvenici bili uvjereni da se prsti na rukama i nogama u vodi smežuraju zato što vanjski sloj kože upije vodu i nabubri, ali nije tako. Naime, vanjski sloj kože čvrsto je vezan za sloj ispod i ne može se samo tako širiti.
Podlogu tom vjerovanju stvorili su znanstvenici još 1935. godine jer su primijetili kako se prsti na nogama ili rukama neće smežurati neovisno koliko dugo stoje u vodi ako im je određeni živac oštećen. Tada su došli do zaključka kako se to događa zbog reakcije vegetativnog živčanog sustava u tijelu koji je zadužen i za kucanje srca, disanje...
S naboranim prstima dobrovoljci su bili puno brži u sakupljanju mokrih predmeta, piše 24sata.hr.
Neurolozi su sad skloni uvjerenju kako to ima evolucijsku pozadinu, odnosno prsti se smežuraju jer tako bolje prianjaju uz mokru površinu - lakše uhvate ribu, stabilniji su na vlažnim površinama itd.
Prije nekoliko godina su proveli niz istraživanja na tu temu. U jednom istraživanju zamolili su dobrovoljce da hvataju mokre i suhe predmete u dva slučaja - ako su im prsti naborani od vode i ako su suhi. S naboranim prstima bili su puno brži u sakupljanju mokrih predmeta i to za otprilike 12 posto, prenosi Bright Side.
Usporedili su to s gumama na automobilu. Ako su utori dovoljno duboki, guma će dobro prianjati uz površinu. Svi znamo kakav je slučaj s 'ćelavim gumama'.
