Na farmi Podhum, na visoravni iznad Buškog jezera, nedaleko od Livna, živi više od 150 krava, bikova i teladi koji nikada nisu ušli u staju.
I ljeti i zimi ta goveda borave na otvorenom, na pašnjacima, a o njima vode brigu samo dvojica radnika. Ipak, ova goveda donose lijepu zaradu vlasnicima farme. Riječ je o uzgoju po sustavu “krava - tele”, koji je i ekološki poželjan i ekonomski isplativ, ali je i vrlo težak te zahtjevan posao.
Briga
Iako se krave ne muzu, potreban je konstantan nadzor nad govedima. Tako goveda imaju i GPS ogrlice te ih se više puta dnevno obilazi i nadzire. Iako nemaju objekte za smještaj, goveda su u iznimnoj kondiciji, postotak teljenja i preživljavanja teladi je impresivnih iznad 95 posto godišnje, što dovoljno govori o brizi nad govedima i njihovu stanju. Preduvjet za ovakvu vrstu stočarstva je samo jedan - da imaju dovoljno kvalitetnih livada i široke prostore kojima se mogu kretati i pasti, bez opasnosti da će ugroziti nečije usjeve. Kako je u Podhumu riječ o škrtim krškim pašnjacima, s kratkom sezonom vegetacije i travom koja jest ljekovita, ali je niže hranjive vrijednosti, potrebno je gotovo deset hektara po jednom paru krava - tele godišnje.
Trenutačno se na ovoj farmi koristi osam pregonskih pašnjaka, koji su ukupno omeđeni s više od 30 kilometara tanke električne ograde. Pojedini poljoprivredni stručnjaci smatraju da bi upravo ovakva vrsta uzgoja goveda bila pun pogodak za Republiku Srpsku, pogotovo u višim i rijeko naseljenim područjima. Dodatna dobrobit za zajednicu je i to što je na područjima gdje krave pasu vrlo mala vjerojatnost da će tijekom ljetnih žega izbiti požar.
Kako sve to funkcionira, novinarima portala Srpskainfo objasnili su Antun Sledžuk i Nikola Šimunac, dvojica vrijednih mladića zaposlenih na farmi. Posjetili su ih u sklopu medijske ture kroz Livanjsko polje, koju su nedavno organizirali ekolozi iz Centra za životnu sredinu Banja Luka. - Naše krave tijekom cijele godine, i danju i noću, žive vani. Ne smeta im ni ljetna žega ni zima, kada temperature padnu ispod nule - objašnjava Antun. Sve krave na ovoj farmi francuske su pasmine salers, koju odlikuje izdržljivost i sposobnost prilagođavanja.
- Samo ujutro dođemo na pašnjak i zateknemo novo tele. Ali to ne znači da nemamo potrebe za veterinarom. Uredno nekoliko puta godišnje veterinari cijepe cijelo stado, uzimaju uzorke krvi, testiraju goveda na razne bolesti - kaže Antun.
Kako je riječ o mesnoj pasmini, finalni cilj je proizvodnja goveđeg mesa, a kvaliteta mesa koje daju ova goveda je vrhunska, zato nije teško naći kupce za junice, bikove i telad iz Podhuma.
Cijelu zimu vani
Velika pozornost pridaje se provođenju uzgojno-selekcijskog programa, upravljanju genetikom i upravljanju pašnjacima. Za svako grlo vodi se stroga evidencija i bilježi genetsko stablo do 5 generacija unatrag. Konstantnom brigom i selekcijom cilj je formirati stado koje će biti prilagođeno lokalnim uvjetima koje će moći ostvariti konkurentnu stočarsku proizvodnju.
Goveda su na pašnjacima cijelu zimu i tada ih hrane ekološki uzgojenim sijenom. Kada je 2016. godine osnivana ova farma, na 900 metara nadmorske visine, prvo su morali očistiti zapuštene pašnjake od šikare i smeća. Od tada, onako iz prikrajka, ali marljivo, vode računa o zdravlju svojih ljepotica koje žive u prirodnom okruženju. Sva njihova goveda su, naravno, cijepljena i čipirana, ali to ne znači da su ona za pastire samo brojevi.
Svaku kravu oni znaju i prepoznaju, daju im i imena, a posebice su ponosni na onu koja se zove Tesla. Ima na ovoj farmi i anegdota i neobičnih dogodovština. Tako je u ožujku ove godine, kad je na pašnjacima još bilo hladno, jedna hrabra krava svoje tele obranila od vuka. - Rogovima je branila svoje tele, rikala je i zapomagala, pa su to primijetili šumari i pritekli joj u pomoć - priča Nikola Šimunac za srpska.info.
