Ove godine Dan učitelja se obilježava pod geslom „Učitelji za budućnost“.
Svaki učitelj mora biti učitelj za budućnosti, jer ne obrazuje i ne odgaja učenike za jučer i za danas, već za „sutra“.
Upravo zato metoda „izbiflaj“ i (očekivanje od učenika) „nabiflaj“ mora biti trajno izbačena iz naših učionica, a zamijenjena strategijama koje učenika aktivno uključuju u nastavni proces kao što su: učenje istraživanjem i otkrivanjem, iskustveno učenje, učenje usmjereno na djelovanje, učenje igranjem itd.
Zato, učitelji moraju imati kompetencije medijatora, animatora, kreatora, inicijatora, partnera, suradnika, prijatelja itd. kako bi mogli odgovoriti izazovima i potrebama današnje generacije učenika koja će naučena znanja i sposobnosti koristiti u budućnosti.
To znači da učitelji danas moraju poučavati ono što će našoj djeci trebati „sutra“, a to nije lako, ali je nužno u vremenu u kojem živimo.
Ukratko, sve se mijenja, a u našem školstvu znatnije promjene nisu se dogodile.
Ploča, spužva i kreda, izlizane školske klupe i poneko računalo premošćuju desetljeća i povezuju dva stoljeća – onoga prošlog u kojemu se pješačilo do škole i ovoga današnjega u kojemu odgajamo generacije koje nisu iskusile život bez interneta.
Današnje generacije, naviknute na konstantan pristup informacijama, pragmatične su i analitične, svjesne da u svakom trenutku jednim klikom mogu doći do informacija od učitelja očekuju da budu više od samog prenositelja informacija. Očekuju da ih naučimo praktičnim vještinama.
Upravo zato svaki učitelj u svom radu mora posvetiti pažnju funkcionalnom i učinkovitom povezivanju pedagoške teorije i prakse.
U nadi kako su učitelji spremni odgovoriti izazovu „učitelja za budućnost“ za generaciju budućnosti, svim svojim kolegama, želim sretan Dan učitelja.
