Životni standard drastično opada, a to se odražava i na mnoge procese u državi.
U Bosni i Hercegovini i svakodnevna kupnja, i to jako malog broja osnovnih životnih namirnica, za brojne građane postaje sve veći izazov. Životni standard kontinuirano opada, a službeni podaci sve jasnije potvrđuju stvarnost koju građani već odavno osjećaju. Prema posljednjim izračunima Saveza samostalnih sindikata BiH, sindikalna potrošačka košarica za lipanj ove godine iznosi 3180,40 KM. Taj iznos, prema izračunu sindikata, predstavlja minimum potreban za mjesečno preživljavanje četveročlane obitelji – dvoje odraslih i dvoje djece, od kojih jedno pohađa osnovnu, a drugo srednju školu. Riječ je o iznosu koji pokriva samo osnovne životne potrebe, bez ikakvih dodatnih troškova ili luksuza. Navodi Večernji list BiH.
Kupnja na akcijama
S druge strane, prosječna plaća u Federaciji BiH za travanj ove godine iznosila je 1545 KM, dok minimalna plaća, prema važećoj odluci Vlade Federacije BiH, iznosi 1000 KM. To znači da prosječna plaća pokriva tek 48,58 posto, a minimalna svega 31,44 posto sindikalne potrošačke košarice. Građani, dakle, svakodnevno žive s upola manjim sredstvima od onoga što je objektivno potrebno za dostojanstven život. U takvim okolnostima građani sve češće biraju osnovne proizvode, kupuju na akcijama i u sve manjim količinama. Nerijetko i na komad. Na policama trgovina sve je više proizvoda s istom cijenom, ali manjom gramažom – pojava koju mnogi potrošači sve lakše prepoznaju. Posebno je teško umirovljenicima. Mnogi od njih, s mirovinama od oko 600 KM, suočavaju se s ozbiljnim odricanjima. – Svaki mjesec sve je veća borba. U trgovinu idem s popisom i računam svaki fening. Uzimam samo ono najosnovnije – mlijeko, kruh, poneki komad voća ako je na sniženju, i opet ne stignem do kraja mjeseca. Meso nam je postalo luksuz, vjerujete, a o lijekovima da i ne govorim – priča 71-godišnja umirovljenica Nada iz Sarajeva te dodaje: – Nekada smo barem mogli otići u mesnicu vikendom, kupiti pile ili komad junetine. Danas gledam letke i akcije, ali najčešće samo prođem pored mesnice. Lijekove dijelim, pola ujutro, pola navečer, iako bih ih trebala uzimati tri puta dnevno. Računi uredno dolaze, a kako smo naučili u životu otprije, režije ne čekaju. Sve je skupo. A nas nitko ništa ne pita – dodaje Nada, koja je cijeli radni vijek provela u administraciji.
Upozorenja stižu i iz Republike Srpske. Božana Radomir, predstavnica Saveza sindikata Republike Srpske, za N1 je nedavno izjavila kako je rast cijena konstantan i uglavnom neopravdan. – Od kraja 2021. godine imamo stalni rast cijena, uvezenu inflaciju, probleme s energentima i niz drugih problema. Svako povećanje plaća bilo je tek usklađivanje, ali nije moglo pratiti rast troškova života. Danas dvije trećine radnika ne može plaćom pokriti ni od 30 do 50 posto potrošačke košarice. Iz udruga za zaštitu potrošača u Federaciji BiH ističu kako građani sve češće biraju između kvalitete i cijene, dok se u trgovinama pojavljuju različiti marketinški trikovi – manja pakiranja po istim cijenama, lažne akcije i sniženja.
Pritisci i nesigurnost
Iako u BiH ima i građana kojima ovo izgleda kao nestvarna priča jer imaju veća primanja i relativno dobro žive, stvarnost je, u biti, drugačija. Svuda oko nas ima onih koji jedva spajaju kraj s krajem, a prema posljednjim istraživanjima, sve je više stanovnika BiH u kategoriji siromašnih. Prema ranijim podacima Fondacije “Mozaik”, najmanje 16.800 građana ovisilo je svakodnevno o obrocima iz javnih kuhinja, dok je UNDP upozorio kako je taj broj pak veći od 18.000.
U BiH je najmanje 60 javnih kuhinja u kojima se hrane tisuće ljudi. Prema istraživanjima UN-a, oko 17 posto stanovništva BiH živi u ekstremnom siromaštvu, preživljavajući sa samo 3 - 5 KM dnevno. A gotovo 700.000 osoba na rubu je siromaštva. U vremenu globalne nesigurnosti, visoke inflacije i ograničenih mogućnosti sve je očitije da su građani BiH suočeni s dugotrajnim pritiskom na kućne proračune. Rješenja nisu jednostavna, no podaci jasno pokazuju kako je potrebno više konkretnih i žurnih mjera kako bi se zaštitio standard najugroženijih slojeva društva – radnika, umirovljenika i obitelji s djecom.
